planiranje obrazovanja odgovorna je za utvrđivanje ciljeva, ciljeva i ciljeva obrazovanje , Zahvaljujući ovakvoj vrsti planiranje , moguće je definirati što treba raditi i s kojim resursima i strategijama.
Obrazovno planiranje uključuje interakciju različitih dimenzija. Na primjer, s društvenog aspekta, treba imati na umu da je škola biti dio a društvo i kao takve, promjene koje iskusite to će je nadići.
Prema tehničkoj dimenziji, planiranje obrazovanja trebalo bi razmotriti uporabu tehnologija u pedagogija , dok se s obzirom na svoju političku dimenziju mora zadovoljiti postojećim regulatornim okvirima.
S druge strane, planiranje obrazovanja razvija se u nizu koraka. Prva faza je dijagnoza , gdje su povezane obrazovne potrebe, uvjeti učenja i vanjski čimbenici koji utječu na obrazovni proces.
Sljedeći korak je analiza prirode problema koji podrazumijeva cjelovito razumijevanje složenosti obrazovne stvarnosti.
Planiranje se nastavlja s dizajn i the procjena mogućnosti akcije. Ono što planiranje čini jest pokušati predvidjeti rezultat razmatranih mogućnosti, kako bi se odabrao najprikladniji za ispunjenje ciljeva.
Nakon što je odabrana radnja ili radnja, vrijeme je za implantacija , a to je provedba obrazovnog planiranja. Konačno je red na red procjena , gdje se uspostavljaju ravnoteže za analizu uspjeha procesa i njegovih rezultata.
Važnost planiranja u nastavi
Važno je napomenuti da je planiranje jedno od temeljnih oruđa u organizaciji nastavnog rada, jer omogućava uspostavljanje ciljevi koje treba postići prilikom primjene aktivnosti koje su bile dizajnirane za učenika. Rezultat dobrog obrazovnog planiranja je sveobuhvatan razvoj i učinkovito širenje funkcionalnog učenja kako bi se svako dijete moglo suočiti sa svojim budućim životom.
Za ispravnu organizaciju rada potrebno je posvetiti vrijeme razumijevanje učenika, koje su njihove kvalitete, kako pristupaju obrazovanju, koje bi aktivnosti mogle pogodovati uspješnom učenju itd.
Neki učitelji iz straha da će biti spontani ili zanimljivi kada je riječ o prenošenju svog znanja, skloni su svoje govore izmiješati u stvarnom vremenu, ne obraćajući pažnju na program i zaboravljajući uzeti u obzir ciljeve svakog razreda; na taj način oni nude neuredno i deficitarno obrazovanje koje samo dovodi do zbunjenosti učenika i ne razumiju ono bitno predmeta koji uče.
Ako smatrate da je cilj planiranja moć unaprijed odlučite o budućnosti koju želite dosegnutiDa u praksi izbalansiramo i organiziramo nastavu, možemo reći da će učitelj koji se ne organizira na osnovu planiranja ponuditi krajnje neučinkovito obrazovanje, koje će zasijati više pitanja nego odgovora kod učenika.
Da bi se to ostvarilo, u tome im pomaže i planiranje obrazovanja didaktika; to jest skupa tehnika koje se koriste u nastavi (temeljene na nizu principa i postupaka koji se primjenjuju u bilo kojoj disciplini). Ova grana pedagogije ne bavi se samo analizom onoga što će se podučavati već, i još bliže, kako će se to podučavati.
Prisutnost didaktike u planiranju obrazovanja temeljna je jer pomaže to razumjeti sadržaj koji će se ponuditi jednako je važan kao i medij u kojem će se isporučivati; analiziraju se studenti i okruženje u kojem se razvija njihov život, fizički i emocionalni, kulturni i društveni. Zahvaljujući didaktičnosti, učitelj može pravilno obavljati svoj posao, dobivajući to učenje biti učinkovito.
