Želim znati sve

Kolokvijalni jezik

Pin
Send
Share
Send


Pojam jezik , što dolazi od okcitanske riječi lenguatge, ima nekoliko značenja. Možete se obratiti na fakultet za izražavanje i komunikaciju koje ljudsko biće ima; do a način izražavanja sebe ; ili na jezik kao sustav znakova za komuniciranje. to kolokvijalan s druge strane je nešto neformalan (to jest, ne obraća pažnju na obrasce).

Ideja o razgovorni jezik stoga se koristi za upućivanje na način izražavanja koji privilegira fluidnost i spontanost nad pravilima jezik , To je jezik koji se obično koristi u govoru.

Izgovornim jezikom, izjave su sastavljene u skladu s komunikacijske potrebe , izvan logičkog poretka. Moguće je da se te izjave čine nepotpune, da postoje riječi koje se ponavljaju ili režu i to je preradba usred izgovora.

Još jedna značajka razgovora je upotreba jezika punila , jargons , izreke i lik , Njegove specifičnosti ovise o okolnostima vremena i prostora, temi i povezanosti sugovornika.

Kolokvijalni jezik se često upotrebljava između ljudi i članovi obitelji , Kad nema povjerenja ili postoji hijerarhijska razlika, umjesto toga, ulaže se žalba formalnom jeziku.

"Kakav to fresque! Morate baciti ormar da izađete van i ne smrznete se ”, na primjer, izraz je kolokvijalnog jezika. Ako pokretač informativnog programa televizija Želi spomenuti vremenske uvjete, naprotiv, pribjeći će formalnijem izrazu: „Temperatura ne prelazi 2 Celzijeva stupnja. Važno je zagrijati se prije odlaska kako ne biste pretrpjeli neprilike ".

Svakako, ova dva slučaja predstavljaju samo neke od mnogih točaka koje možemo pronaći između dviju krajnosti, apsolutne formalnosti i potpune odsutnosti korekcije u jeziku. Komunikacija živih bića jedna je od pojave složenije koju otkrivamo tijekom svog života, budući da se događa u mnogo različitih vrsta i, unutar svake pojedine, među pojedincima različitih klasa i stupnjeva znanja.

Kolokvijalni jezik, također nazvan popularni jezik ili govoriti svakodnevno , mač s dva oštrica koji obično nosi više "nesreća" nego koristi. Prije svega moramo prestati razmišljati zašto se ljudsko biće toliko boji pravila i strukture , budući da živi uronjen u njih po svojoj slobodnoj volji; Ne želimo biti robovi rječnika kada je riječ o tome, ali iz tvrtke u kojoj radimo, od pružatelja usluga i proizvođača naših omiljenih proizvoda, a da pritom ne zanemarujemo vlasti naše zemlje.

Govoriti dobro zahtijeva napor, istina je, ali ukoliko pravila ne želimo zauvijek zaboraviti, ona također zahtijeva loše govorenje, "samo u određenim prilikama". To jest, zar ne bi bilo lakše i produktivnije cijelo vrijeme prakticirati dobru komunikaciju nego jednostavno to činiti pred našim nadređenima i potom u razgovornim razgovorima hraniti pogrešnu i iskrivljenu verziju? Mi u to vjerujemo greške ozbiljne su najočitije, poput dodavanja S na kraju glagola u drugoj jednini osobe Preterite of Indicative, ali upotreba netočne tenzije jednako je zabrinjavajuća.

U svakodnevnom se jeziku obično ne brine toliko vrijeme verbalnog; u stvari, koristimo vrlo malo onih koji smatramo temeljnim, grupirajući što više vrsta prošlosti u dvije ili tri i zanemarujući sve nijanse njihove različite uporabe. Što se tiče vokabulara, odbacujemo one riječi koje smatramo „previsokima“, iz straha da će nas naši prijatelji loše gledati. Ukratko, osiromašimo našu komunikaciju da bismo stvorili ograničenu i netočnu verziju našeg jezika.

Pin
Send
Share
Send